| Pivo dvan'es' poglavica pilo | 1 |
| u Janoku gradu bijelome, | 2 |
| a na kuli bana Janočkoga, | 3 |
| pa gospodu pozv'o na veselje | 4 |
| generale i mlade serdare, | 5 |
| sve banove i gospodu redom. | 6 |
| Zakalali, hladno piju vino, | 7 |
| o svačemu eglen zametnuli, | 8 |
| o državi i o granicama. | 9 |
| Onda veli Tekelija bane | 10 |
| i do njega od Sibinja bane, | 11 |
| „Što durasmo, durat ne mogosmo | 12 |
| od zuluma Mustajbega Ličkog | 13 |
| i njegovi' mladi' bajraktara, | 14 |
| i ostali' redom krajišnika. | 15 |
| Često sprema krajišnike Turke | 16 |
| pa nas robi niz latinske župe | 17 |
| —odgone nam krave od teoca | 18 |
| i bijele ovce od janjaca, | 19 |
| volove nam gone od oranja | 20 |
| i debele konje za jahanja [sic]— | 21 |
| težak zulum da nije karara. | 22 |
| Jedna zemlja a dva gospodara, | 23 |
| to mi, braćo, durat ne možemo!‟ | 24 |
| Onda viknu mlad Janočki bane | 25 |
| i sa njime Hajvaz generale, | 26 |
| „Braćo draga dvan'es' poglavica, | 27 |
| lako bismo jade pretrpili | 28 |
| Mustajbega sa široke Like, | 29 |
| ama nije Silić Osmanbega | 30 |
| od Osjeka grada carevoga. | 31 |
| Čujte braćo dvan'es' poglavica, | 32 |
| a tako mi sviju molitava, | 33 |
| robi, pali po našem primorju, | 34 |
| a siječe sa serdara glave, | 35 |
| a odvodi na silu đevojke, | 36 |
| pa on ženi po Osiku Turke | 37 |
| da se legu sokolovi sivi | 38 |
| —ne mogosmo momka podhraniti | 39 |
| da ga kralju u vojnike damo. | 40 |
| No čuste li moja braćo draga, | 41 |
| a tako mi Petra i Jovana, | 42 |
| nami ljeto Đurđev danak dođe | 43 |
| —a sa gore sapane kitina, | 44 |
| a na goru napane listina— | 45 |
| ja se hoću, braćo, opremiti, | 46 |
| na galeša konja uđahati, | 47 |
| pa ću Beču visokome saći, | 48 |
| stol ljubiti Bečkoga ćesara, | 49 |
| zaiskati vojsku i topove | 50 |
| —bojne vojske stotinu 'iljade | 51 |
| i stotinu arakli topova— | 52 |
| uz tu vojsku haznu i džephanu, | 53 |
| da mi dade kavi generale. | 54 |
| U ćesara kad isprosim vojsku, | 55 |
| vojsku vodit a topove vući | 56 |
| dok ja dođem do Janoka svoga, | 57 |
| do Janoka u polje zeleno. | 58 |
| Zastaviću vojsku i topove, | 59 |
| tu ću biti za petnaes' dana, | 60 |
| tu ću biti i teferičiti, | 61 |
| da s odmori ćesarova vojska. | 62 |
| Šarene ću knjige rasturiti | 63 |
| po četiri svoje banovine | 64 |
| da mi oni u pomoći dođu | 65 |
| kad je bidem u polju Pozdravlju | 66 |
| pod Osikom gradom carevijem, | 67 |
| ako meni do nevolje dođe.‟ | 68 |
| Onda reče Tekelija bane | 69 |
| —i sa njime od Sibinja bane, | 70 |
| i pobro mu Hajvaz generale— | 71 |
| „Dobro da je, mlad Janočki bane! | 72 |
| Ako bide k'o si sade kaz'o, | 73 |
| mi ćemo ti u pomoći doći | 74 |
| u Pozdravlje na Osika grada.‟ | 75 |
| Pivo pili, pa su rastrgnuli, | 76 |
| svaki ode zavičaju svome. | 77 |
| Iza toga mlogo i ne prođe | 78 |
| dokle ljuta prelomila zima, | 79 |
| premaljeta [sic] toplo prelomilo. | 80 |
| Vidi bana, šta će učiniti: | 81 |
| šta je rek'o, preporeći neće | 82 |
| —on opremi sebe i galešu, | 83 |
| pa upravi Beču visokome, | 84 |
| putujući, konake čineći, | 85 |
| dan po danak dokle Beču dođe. | 86 |
| A kad Beču ledenome dođe, | 87 |
| pred ćesara izlazijo mahom. | 88 |
| Kad uljeze Bečkome ćesaru, | 89 |
| prekloni se, poljubi stolicu, | 90 |
| izmače se, stade krajem vrata, | 91 |
| stade dvorit Bečkoga ćesara. | 92 |
| A ćesar ga smjerno pogledao, | 93 |
| pa ovako njemu govorijo: | 94 |
| „Dragi sine mlad Janočki bane, | 95 |
| zašto si se, sine, potežijo, | 96 |
| zašto l' Beču mome dolazijo? | 97 |
| Kakva te je muka naćerala, | 98 |
| šta se tebi u državi radi? | 99 |
| Kako stojiš po granici s Turcim? | 100 |
| Je li vama zulum od Turaka? | 101 |
| Pravo meni po istini kaži!‟ | 102 |
| Kad ga tako upita ćesare, | 103 |
| granu bane kano zora žarka | 104 |
| preko vrha zeleni' planina, | 105 |
| pa ev' 'vako stade govoriti: | 106 |
| „Zlatna kruno, u Beču ćesare, | 107 |
| kad me pitaš, da ti pravo kažem! | 108 |
| Što durasmo, durat ne moremo | 109 |
| od zuluma i od zulumčara, | 110 |
| od Turčina Sile Osmanbega | 111 |
| od Osika grada carevoga. | 112 |
| Za Osik si čuo na ćenaru, | 113 |
| jer se beže asi učinijo | 114 |
| —niti cara pita ni ćesara, | 115 |
| vet on sprema Osječane Turke | 116 |
| pa nas robi niz latinske župe, | 117 |
| pa nam gone krave od telaca | 118 |
| i bijele ovce od janjaca, | 119 |
| i volove goni od oranja | 120 |
| i debele konje od jahanja. | 121 |
| Na silu nam odvode đevojke, | 122 |
| a sijeku neženjene momke | 123 |
| —ne mogosmo momka podignuti | 124 |
| da ga tebi u vojnike damo. | 125 |
| Ludu đecu vode u sužanjstvo, | 126 |
| odhrani ga, nabavi mu konja | 127 |
| —nabavi mu konja i oružje, | 128 |
| spremaju ga niz latinske župe— | 129 |
| gore jade rade niz Kotare | 130 |
| nego Turci starosidijoci. | 131 |
| Već sam doš'o, naša kruno zlatna, | 132 |
| da mi vojsku i topove dadeš | 133 |
| —bojne vojske stotinu hiljada, | 134 |
| i stotinu od boja topova, | 135 |
| uz svu vojsku hranu i dževhanu, | 136 |
| uz topove velike granate— | 137 |
| da mi dadeš kavi generale, | 138 |
| da ja sađem do Osika grada, | 139 |
| da udarim Sili Osmanbegu. | 140 |
| Svega ću ga srušit topovima | 141 |
| i prifatit Osik na ćenaru, | 142 |
| porobiti pa ga zapaliti, | 143 |
| žensko, muško pod sablju okrenut, | 144 |
| a uhvatit Silu Osmanbegu [sic]. | 145 |
| Tebi ću ga pešćeš učiniti, | 146 |
| spremiti ga Beču visokome, | 147 |
| radi š njime šta je tebi drago.‟ | 148 |
| Kad to začu od Beča ćesare | 149 |
| šta mu reče mlad Janočki bane, | 150 |
| pa on smjerno bana pogledao, | 151 |
| pa srdito njemu govorijo, | 152 |
| „Šta to zboriš, mlad Janočki bane? | 153 |
| Još su mira četiri godine, | 154 |
| niko ni s kim ratovanje nema. | 155 |
| Ne smijemo s Turcim ratovati, | 156 |
| jer su Turci u boju junaci, | 157 |
| mloge zemlje nama oduzeše. | 158 |
| Uzeše nam Stambol na ćenaru, | 159 |
| pogubiše cara Konstandina | 160 |
| —Ko'standina nasred Carigrada, | 161 |
| car Lazara na polju Kosovu— | 162 |
| salomiše dva velika carstva, | 163 |
| jedno grčko, a drugo je srpsko. | 164 |
| Mloge zemlje nama oduzeše | 165 |
| —u Evropu Turci provališe | 166 |
| od Stambola niza Urmenlija— | 167 |
| ravnu Bosnu i Hercegovinu, | 168 |
| i pitomu zemlju Hungariju, | 169 |
| svu Bugarsku i Srbiju listom. | 170 |
| Do Budima provališe Turci, | 171 |
| osvojiše Budim na ćenaru. | 172 |
| Ja se bojim silnije' Turaka | 173 |
| da mom Beču Turci saći neće | 174 |
| i u Beču mene pogubiti | 175 |
| kao što su cara Ko'sdandina | 176 |
| i Lazara na polju Kosovu. | 177 |
| Svukuda se Turci naseliše, | 178 |
| bedemove tvrde napraviše, | 179 |
| navališe arkali topove | 180 |
| a metnuli kavi komandare. | 181 |
| Nije š njima lako ratovati. | 182 |
| Znaš li sine, mlad Janočki bane, | 183 |
| znaš li Budim, u njemu vezira, | 184 |
| kad bi bijo pod Osikom gradom, | 185 |
| iz Budima poteg'o bi vojsku | 186 |
| i podig'o svu Unđurovinu, | 187 |
| pa bi, bane, udarijo na te. | 188 |
| Znaš li sine, mlad Janočki bane, | 189 |
| ja sam slao špije i uhode, | 190 |
| po imenu Kajser generala, | 191 |
| obuk'o mu derviške haljine | 192 |
| da uhodi Osik na ćenaru. | 193 |
| Otiš'o je, Osik uhodijo, | 194 |
| u njem' bijo za neđelju dana. | 195 |
| On je doš'o i pravo mi kaz'o: | 196 |
| 'Plaho care Osik načinijo!' | 197 |
| Tri bedema napravijo tvrda, | 198 |
| dragi bane, od kamena ljuta, | 199 |
| a četvrti parmakluci pusti, | 200 |
| pa je hendek-kanal napravijo, | 201 |
| pa je Dravu vodu navrnuo. | 202 |
| Širok hendek da mu kraja nema, | 203 |
| ne mogu ga preskočiti, bane, | 204 |
| preskočiti konji ni junaci. | 205 |
| Napravijo četiri kapije, | 206 |
| na svakoj je metnuo vojnike, | 207 |
| dragi bane, po dvan'es' hiljada, | 208 |
| i po dvan'es' veliki' topova | 209 |
| na tabiju Osijeka grada. | 210 |
| Na jednoj su baše janjičari | 211 |
| —dragi bane, baše i delije | 212 |
| što u boju njima kraja nema— | 213 |
| a na drugoj toske Arnauti, | 214 |
| a ne trećoj od Bosne Bošnjaci, | 215 |
| na četvrtoj Azijati Turci, | 216 |
| a metnuo kavi komandare, | 217 |
| i pred njima Silu Osmanbega. | 218 |
| Vojsku će mi Turci poharati, | 219 |
| a topove jesir učiniti. | 220 |
| Nedam vojske tebi ni topova.‟ | 221 |
| A kad začu mlad Janočki bane, | 222 |
| popravi se—tri ga jada smela!— | 223 |
| pa on zače kralju govoriti: | 224 |
| „Dragi kralje, od Beča ćesare, | 225 |
| šta se tako plašiš od Turaka? | 226 |
| Sad je vakat doš'o i vrijeme | 227 |
| da moremo s Turcim ratovati, | 228 |
| iz Evrope njiha išćerati. | 229 |
| Doklen god su u Evropi Turci, | 230 |
| O ćesare, nikad mira nema! | 231 |
| Šta mi kažeš Budimskog vezira | 232 |
| da će dići svu Unđurovinu | 233 |
| —da će dići iz Budima vojsku | 234 |
| i careve baljemez topove, | 235 |
| da će njima indat učiniti, | 236 |
| da će na me vezir udariti— | 237 |
| ne boj mi se, moja kruno zlatna! | 238 |
| Što je vezir u Budimu gradu, | 239 |
| moj je rođak bana Janočkoga. | 240 |
| Zarobljen je, u Stambolu bijo | 241 |
| k'o dijete, od Beča ćesare, | 242 |
| odgojen je u carevu dvoru, | 243 |
| pa je vezir post'o u Stambolu, | 244 |
| car ga posl'o u Unđurovinu, | 245 |
| sad je vezir u Budimu gradu, | 246 |
| on komandar sve Unđurovine. | 247 |
| Ne boj mi se Budimskog vezira.‟ | 248 |
| Pa zarovi u džepove ruke, | 249 |
| izvadi mu knjigu šarovitu, | 250 |
| pokuči je Bečkome ćesaru. | 251 |
| „Ako mi se tome ne vjeruješ, | 252 |
| ev', ćesare, knjige šarovite | 253 |
| od rođaka Budimskog vezira.‟ | 254 |
| Ćesar knjigu uze šarovitu. | 255 |
| Uči knjigu, a smije se na nju, | 256 |
| kad šta piše Budimski vezire: | 257 |
| „Moj rođače mlad Janočki bane, | 258 |
| đe si, bane—niđe te ne bilo! | 259 |
| Što ne ideš Beču visokome, | 260 |
| pa ne digneš vojsku i topove, | 261 |
| što ne vodiš do Osika grada | 262 |
| koji tebi dosti dava jada, | 263 |
| pa prifati Osik na ćenaru | 264 |
| i ufati Silu Osmanbegu, | 265 |
| na pešćeš ga ti spremi ćesaru. | 266 |
| Kada Osjek uzmeš na ćenaru, | 267 |
| lako druge uzimaj gradove. | 268 |
| Ne boj mi se, mlad Janočki bane, | 269 |
| da će pomoć od Budima doći | 270 |
| —O moj bane!—i Unđurovine; | 271 |
| zastaviću age i begove, | 272 |
| nedam njima udariti na te.‟ | 273 |
| Kada ćesar knjigu proučijo, | 274 |
| nasmija se pa mu govorijo, | 275 |
| „Ej! aferim, mlad Janočki bane. | 276 |
| O moj bane, ti si junak pravi! | 277 |
| Kad ti imaš 'vakog prijatelja, | 278 |
| tog vezira u Budimu gradu, | 279 |
| daću tebi vojsku i topove, | 280 |
| sto hiljada pješca i konjika | 281 |
| —sve husara Bečkoga ćesara— | 282 |
| i stotinu od boja topova, | 283 |
| uz tu vojsku tajin i zahiru, | 284 |
| uz topove haznu i dževhanu, | 285 |
| a daću ti prve generale. | 286 |
| Vodi vojsku do Osika grada, | 287 |
| uzmi, sine, Osik na ćenaru. | 288 |
| Ako Bog da i sreća od Boga | 289 |
| pa prifatiš Osik na ćenaru, | 290 |
| a ufatiš Silu Osmanbega | 291 |
| pa ga pešćeš meni učiniti, | 292 |
| ja ću sebi tebe dobaviti, | 293 |
| prvi ćeš mi biti uz koljeno. | 294 |
| Dragi sine od Janoka bane, | 295 |
| danas ti je volja i uprava | 296 |
| u mom Beču gradu bijelome, | 297 |
| dragi bane, za dvanajes' dana, | 298 |
| pa pokupi po izboru vojsku | 299 |
| i, moj bane, od boja topove. | 300 |
| Ti naperi na Beču topove, | 301 |
| nek' pucaju za neđelju dana | 302 |
| —šemljuk čini za neđelju dana. | 303 |
| Dok pokupiš vojsku i topove | 304 |
| ispod Beča u polju zelenu, | 305 |
| ja ću saći, dovu učiniti.‟ | 306 |
| A kad začu mlad Janočki bane | 307 |
| što mu reče od Beča ćesare, | 308 |
| milije mu od svijeta bilo. | 309 |
| Prekloni se, poljubi stolicu | 310 |
| i ćesara u bijelu ruku, | 311 |
| pa eto ga preko vrata klisi, | 312 |
| pa u Beču preuze komandu, | 313 |
| poče vojsku kupit i topove. | 314 |
| A izađe na tabiju grada, | 315 |
| pa naredi mlad Janočki bane | 316 |
| da pucaju na Beču topovi | 317 |
| —šemljuk čini od Janoka bane, | 318 |
| šemljuk čini za neđelju dana, | 319 |
| dok on skupi vojsku i topove, | 320 |
| sto hiljada pješca i konjika, | 321 |
| i stotinu od boja topova. | 322 |
| Ispod Beča u polju zelenu | 323 |
| legurisa ćesarevu vojsku. | 324 |
| Dadoše mu tajin i zahiru, | 325 |
| dadoše haznu i dževhanu. | 326 |
| Kad se fino opremijo bane, | 327 |
| tad izađe od Beča ćesare. | 328 |
| Ban mu redi vojsku i topove, | 329 |
| pa pomisli od Beča ćesara, | 330 |
| „Vidi bana, kavi komandara, | 331 |
| te on moju legurisa vojsku. | 332 |
| Dobro ti će srušiti gradove, | 333 |
| još mi bolje zemlju proširiti.‟ | 334 |
| Dade banu izum i besjedu, | 335 |
| „Vodi vojsku, a topove vuci; | 336 |
| dragi bane, 'ajirli ti bilo!‟ | 337 |
| Prekloni se mlad Janočki bane, | 338 |
| poljubu ga u bijelu ruku, | 339 |
| pa povede vojsku i topove. | 340 |
| Vojska ide, a topove vuče. | 341 |
| Putujući, konake čineći, | 342 |
| sađe bane do Janoka grada. | 343 |
| Pod Janoka u polje zeleno | 344 |
| oturisa vojsku i topove. | 345 |
| Razapeše bjele čadorove, | 346 |
| naperiše kraljeve topove | 347 |
| —piva vojska, pucaju topovi, | 348 |
| šemljuk čini za neđelju dana. | 349 |
| Kad je osmo jutro osvanulo, | 350 |
| on šarene knjige rasturijo | 351 |
| po četiri svoje banovine | 352 |
| da on ode pod Osika grada; | 353 |
| ako njemu do nevolje dođe, | 354 |
| da banovi u indata dođu. | 355 |
| Vojsku vodi, a topove vuče | 356 |
| na granicu cara i ćesara. | 357 |
| Kad mu akšam pao na zemljicu, | 358 |
| pr'o granice prevalijo s vojskom; | 359 |
| mrkle noći u sedam sahati | 360 |
| niz Pozdravlje udarijo s vojskom. | 361 |
| Dok na Dravu vodu nastupijo, | 362 |
| vidi bana, šta će učiniti: | 363 |
| on napravi sedam tumbasova | 364 |
| dok mu vojska pređe i topovi. | 365 |
| Kad mu noći polovina bilo, | 366 |
| pram Osika u polju zelenu | 367 |
| on namjesti vojsku i topove. | 368 |
| On iskopa učket meterize, | 369 |
| a oplete lugove košove, | 370 |
| navalijo baljemez topove, | 371 |
| okrenu i' Osijeku gradu; | 372 |
| niti bane sitnu knjigu piše | 373 |
| Osmanbegu, komandaru grada. | 374 |
| Niđe zore ni sabaha nema, | 375 |
| na tobdžije viku učinijo, | 376 |
| upališe kraljeve topove. | 377 |
| Kad zagrmlje stotinu topova | 378 |
| sa Pozdravlja polja zelenoga | 379 |
| na Osika grada carevoga, | 380 |
| dolijeću kraljeve granate | 381 |
| na bedeme Osijeka grada | 382 |
| —vas je bedem plamen obuzeo | 383 |
| od granata Bečkoga ćesara. | 384 |
| Koliko plemenito tuče? | 385 |
| Vas se Osjek po temelju kreće. | 386 |
| Sve u zemlji stoji tutnjavina | 387 |
| a u nebu stoji grmljavina | 388 |
| od pucnjave kraljevi topova. | 389 |
| Prelijeću topovske granate | 390 |
| pr'o bedema Osijeka grada | 391 |
| —koja kula pr'o bedema viri, | 392 |
| kule ruše topovske granate, | 393 |
| krovove im nosi po Osjeku. | 394 |
| A skočiše Osječani Turci, | 395 |
| i pred njima Sila Osmanbeže | 396 |
| —na oružje sva se diže vojska. | 397 |
| Tad zavika Sila Osmanbeže, | 398 |
| „Šta smo jadni Bogu zgriješili | 399 |
| da nas munje biju i gromovi? | 400 |
| Vas nam Os'jek ode u vrijeme!‟ | 401 |
| Stade vika gradskog generala | 402 |
| sa kapije đe su Arnauti, | 403 |
| „Ne biju nas iz oblaka munje, | 404 |
| vet nas bije mlad Janočki bane | 405 |
| iz veliki' kraljevi' topova. | 406 |
| Vet na noge malo i veliko!‟ | 407 |
| Okrenuše z bedema topove, | 408 |
| top na topa puca u Pozdravlju | 409 |
| —sve im vrću milu za nedragu. | 410 |
| Grmi, siva, a krv se proliva | 411 |
| od dan' do dan' za petnaes' dana. | 412 |
| Sve pucaju kraljevi topovi | 413 |
| na Osjeka grada carevoga | 414 |
| —ne može mu bedem salomiti, | 415 |
| tvrd je bedem da nije karara. | 416 |
| Vidi bana, šta će učiniti: | 417 |
| mrkle noći u sedam sahati | 418 |
| on podiže ćesarevu vojsku | 419 |
| —sa Pozdravlja pucaju topovi— | 420 |
| na juriš mu bane udarijo. | 421 |
| Do hendeka doprla mu vojska; | 422 |
| viđe bane, izginuće vojska | 423 |
| —Os'jek lako nije prifatiti; | 424 |
| careva ga vojska dočekala | 425 |
| sve na oganj i na vatru živu. | 426 |
| Na se bane potegnuo vojsku, | 427 |
| na stari hi pazar doćerao. | 428 |
| Odnev dodnev za petnaes' dana | 429 |
| nit' ko zaspa ni imade mira. | 430 |
| Vidi bana, šta će učiniti, | 431 |
| te prevari Silu Osmanbega: | 432 |
| on šarenu knjigu načinijo | 433 |
| te je u grad šalje Osmanbegu, | 434 |
| Osmanbegu u bijele ruke. | 435 |
| Pa mu piše mlad Janočki bane, | 436 |
| „Osmanbeže, od Osika glavo, | 437 |
| ti zastavi vatru i topova; | 438 |
| ja ću moje u polju Pozdravlju, | 439 |
| da ne gine fakir i fukara, | 440 |
| da mi mrtve naše pokopamo.‟ | 441 |
| Prevari se, ujede ga guja, | 442 |
| dade izum Janočkome banu: | 443 |
| zastaviše vatru od topova. | 444 |
| Vidi bana, šta će učiniti: | 445 |
| Sićan kubur kroza zemlju gradi | 446 |
| niz Pozdravlje pod Osika grada. | 447 |
| Kad petn'esto jutro osvanulo, | 448 |
| pod bedemom zagrmlješe munje | 449 |
| —kad je noći polovina bilo, | 450 |
| kad zagrmlje petnaes' laguma | 451 |
| pod bedemom krajem vode Drave— | 452 |
| pola grada u lagum digoše. | 453 |
| Što bijaše na bedemu vojske | 454 |
| ozdo lete nebu u oblake | 455 |
| —ozdo lete kao gavranovi— | 456 |
| a padaju k'o orline crne. | 457 |
| Pripravijo ćesarevu vojsku | 458 |
| sto hiljada pješca i konjika, | 459 |
| pa na juriš udarijo bane. | 460 |
| Dočekaše od Osika Turci, | 461 |
| a viđeše, druge nije čare, | 462 |
| u grad će se uvaliti vojska. | 463 |
| Otvoriše četiri kapije | 464 |
| —na svakoj je po dvan'es' hiljada— | 465 |
| što je pješca i konjika bilo | 466 |
| u Osiku gradu bijelome, | 467 |
| sve izleće, susretiše vojsku, | 468 |
| bojnu vojsku Bečkoga ćesara. | 469 |
| Tu udari konjik na konjika, | 470 |
| a udari pješak na pješaka, | 471 |
| tu se banda zametnu krvava. | 472 |
| Stoji zveka g'ožđa čelikova, | 473 |
| stoji zveka mača grebeštaka, | 474 |
| pucnjavina koplja čelikova | 475 |
| —pada glava, otpadaju ruke— | 476 |
| tutanj stoji oko bjela grada, | 477 |
| tutanj stoji polju niz Pozdravlje. | 478 |
| Tu je njima dobra sreća bila; | 479 |
| u Pozdravlju na udarcu ljutu, | 480 |
| tu banovu povratiše vojsku, | 481 |
| na stari hi pazar doćeraše | 482 |
| —dokle stade jeka izprijeka, | 483 |
| z desne strane pored vode Drave | 484 |
| udari mu Hajvaz generale, | 485 |
| i sa njime Tekelija bane. | 486 |
| Viđe gazi Sila Osmanbeže, | 487 |
| toj se sili odoljet ne može, | 488 |
| na se brzo ustegnuo vojsku | 489 |
| u Osjeka grada bijeloga. | 490 |
| Na svu vojsku učini komandu, | 491 |
| razvaljuju siromaške kule, | 492 |
| zavaljuje bedem na Osjeku. | 493 |
| Viđe gazi Sila Osmanbeže | 494 |
| da će panut Os'jek na ćenaru, | 495 |
| po sebi se telal načinijo | 496 |
| po Osiku gradu carevome: | 497 |
| „Nije l' majka rodila junaka | 498 |
| da bi svojom zarizik'o glavom, | 499 |
| da se primi krvava mahzara, | 500 |
| da ga snese do Budima grada, | 501 |
| da ga dade u ruke veziru, | 502 |
| ne bi li nam indat učinijo!‟ | 503 |
| Tu vikaše četiri telala, | 504 |
| tu vikaše cijo dan do podne | 505 |
| —niđe nema materina sina | 506 |
| da prifati krvava ma'zara, | 507 |
| da ga snese do Budima grada. | 508 |
| Telal viče na trećoj kapiji, | 509 |
| na kapiji đe no su Bošnjaci | 510 |
| —tu je Bosna i Hercegovina— | 511 |
| dok zavika jedno momče mlado | 512 |
| —jako mrku gari nausnicu, | 513 |
| momče mlado, dvades' godin' dana, | 514 |
| drži dora konja od mejdana— | 515 |
| „Je l' istina, tursko momče mlado, | 516 |
| da se mahzar nosi na Budima?‟ | 517 |
| Telal veli, „Istina je živa!‟ | 518 |
| A zavika tursko momče mlado, | 519 |
| „Hajde, kaži Sili Osmanbegu, | 520 |
| dok opremim sebe i dorina, | 521 |
| ja ću doći mahzar prifatiti.‟ | 522 |
| Leti, trče telaldžija mladi, | 523 |
| muštuluke ište Osmanbegu: | 524 |
| „Daj muštuluk, Sil' Osmanbeg gazi! | 525 |
| Tebi se je junak nalazijo | 526 |
| na kapiji đe no su Bošnjaci, | 527 |
| da ga snese do Budima grada.‟ | 528 |
| Muštuluke Osmanbeže dava, | 529 |
| na ćatiba viku učinijo, | 530 |
| brže-bolje mahzar napraviše. | 531 |
| Dokle beže mahzar napravijo, | 532 |
| u to stiže tursko momče mlado, | 533 |
| i za dizgin vođaše dorina. | 534 |
| Selam dade, kraj dorata stade, | 535 |
| a oni mu selam prifatiše. | 536 |
| Onda viknu tursko momče mlado, | 537 |
| „Je l' istina, Sila Osmanbeže, | 538 |
| da se mahzar nosi do Budima?‟ | 539 |
| „Istina je, tursko momče mlado! | 540 |
| Pade nama Osik na ćenaru, | 541 |
| dragi sine, u banove ruke.‟ | 542 |
| Onda viknu tursko momče mlado, | 543 |
| „Daj mi mahzar, silan Osmanbeže!‟ | 544 |
| Pruži mahzar silan Osmanbeže. | 545 |
| Momak mahzar begu prifatijo, | 546 |
| pa ga sebi u njedra turijo. | 547 |
| Onda viknu Sil' Osmanbeg gazi, | 548 |
| „O, Boga ti, tursko momče mlado, | 549 |
| ja ti dado' krvava mahzara, | 550 |
| a ne znado' ko si, ni oklen si, | 551 |
| i kako se po imenu vičeš | 552 |
| —dragi sine, i plemenu tvome— | 553 |
| od koje si zemlje plemenite?‟ | 554 |
| Onda momak od dorina viknu, | 555 |
| „O, gazijo Sila Osmanbeže, | 556 |
| ja sam momak od Bosne ponosne. | 557 |
| Prošav Bosnu iz Hercegovine, | 558 |
| tamo ima polje Nevesinje, | 559 |
| s Nevesinja beže Ljuboviću | 560 |
| —po imenu beže Ibrahime. | 561 |
| Babo mi je beže Ahmetbeže, | 562 |
| al' je umro. Živa mi je majka | 563 |
| —stara majka, osamdeset ljeta— | 564 |
| i četiri sestre posobice. | 565 |
| Brata nemam—jedinjak sam, beže— | 566 |
| ako bi me suđen danak naš'o | 567 |
| da poginem u polju Pozdravlju, | 568 |
| ugledaj mi sestre i staricu, | 569 |
| a da ne bi pale u nevolju; | 570 |
| ja sam za to zarizik'o glavom | 571 |
| —radi Boga i onog svijeta, | 572 |
| i našega roblja sibijana, | 573 |
| da bi junak znao poginuti.‟ | 574 |
| „Jalah!‟ reče, uđaha dorina, | 575 |
| pa zavika „Otvorite vrata!‟ | 576 |
| Kad je noći po akšamu bilo, | 577 |
| Ljuboviću otvoriše vrata. | 578 |
| On na vrata izjuri dorata, | 579 |
| pa zagazi niz polje zeleno. | 580 |
| Dočeka ga vojska ćesareva, | 581 |
| dočeka ga indži karaula. | 582 |
| Tu na bega puške zapucaše, | 583 |
| al' mu taka dobra sreća bila, | 584 |
| niti pade ni rane dopade | 585 |
| —ne obrani sebe ni dorina | 586 |
| Dok u vojsku upreta dorina, | 587 |
| sijeva mu ćemerlija kriva | 588 |
| —sokak gradi sebi i dorinu. | 589 |
| Dok na drugu prolomijo stranu, | 590 |
| pocrnijo kao gavran crni | 591 |
| —na njem' ruba ni haljina nema. | 592 |
| Momak svoga odjuri dorata. | 593 |
| Preko Drave kad konja prećera, | 594 |
| —preko Drave, preko tumbasova— | 595 |
| i tu momku dobra sreća bila, | 596 |
| on projuri zdravo i veselo. | 597 |
| On odjaha debela dorata | 598 |
| i provada dora konja svoga | 599 |
| dok udari zora od istoka. | 600 |
| Sil' Osmanbeg rano podranijo, | 601 |
| sa bedema Osijeka grada | 602 |
| —hoće l' proći beže Ljuboviću?— | 603 |
| gleda beže srčali durbinom, | 604 |
| i ugleda bega Ibrahima. | 605 |
| Okreće se, pa iz grla viče | 606 |
| „Ne bojte se, Osječani Turci! | 607 |
| Proš'o nam je beže Ljuboviću | 608 |
| i odnese mahzar do Budima. | 609 |
| Na onoga momka gledajući, | 610 |
| jä će dići Budimskog vezira, | 611 |
| jä će svoju posijati glavu.‟ | 612 |
| Dovu hodže čine i hadžije, | 613 |
| aminkuju lijepe đevojke | 614 |
| i malehna đeca iz mejtefa: | 615 |
| „Amin Bože i sreća od Boga | 616 |
| da nam beže Ljuboviću sađe | 617 |
| do Budima zdravo i veselo, | 618 |
| jer je vatra utužila ljuta | 619 |
| od kraljevi bojnije' topova | 620 |
| —vavik grmi na Osiku gradu.‟ | 621 |
| Tad zamače beže Ljuboviću | 622 |
| na doratu konju od mejdana | 623 |
| preko brda i preko dolina. | 624 |
| Danju, noću, goni konja dora | 625 |
| dok on izbi u polje Mohača | 626 |
| pod Budima grada bijeloga. | 627 |
| Kad uz polje naćera dorina, | 628 |
| maglovito jutro osvanulo. | 629 |
| Kolika je pritisnula tama? | 630 |
| Mal' se vidi od glave do trave. | 631 |
| 'Nakav tutanj uz polje Muhače, | 632 |
| konjik konja goni od mejdana, | 633 |
| a veselo pjeva na gavranu: | 634 |
| „Žarka zoro, jesi l' udarila | 635 |
| i svake mi sreće donijela? | 636 |
| Nije l' Bog d'o—koji svašta dava— | 637 |
| da bi meni tak'a sreća bila | 638 |
| da ja bega sretem Ljubovića, | 639 |
| da mu rusu posiječem glavu, | 640 |
| da je snesem u polje Pozdravlje | 641 |
| pod Osika grada carevoga, | 642 |
| da darujem Janočkoga bana, | 643 |
| za nju stečem novo kapetanstvo.‟ | 644 |
| Sve to beže sluša Ljuboviću. | 645 |
| Tom se beže čudu začudijo, | 646 |
| unaprijed poćera dorina: | 647 |
| „Hajde, bolje da vidimo ko je!‟ | 648 |
| —kad susreti Savu na gavranu, | 649 |
| ista sluga bega Ljubovića! | 650 |
| Kad ugleda beže Ljuboviću, | 651 |
| kada svoga slugu ugledao, | 652 |
| svog galešu konja od mejdana, | 653 |
| na njemu je dlaka ustanula | 654 |
| k'o na vuku prosinca mjeseca, | 655 |
| pa se krivnu a iz grla viknu: | 656 |
| „Sava rajo, kujino kopile! | 657 |
| Jesi li mi odžak ostavijo, | 658 |
| jesi li mi kulu porobijo? | 659 |
| Zar se, Sava, jesi oturijo, | 660 |
| uskočijo banu Janočkome, | 661 |
| pa sad banov jesi knjigonoša | 662 |
| od Budima pod Osika grada?‟ | 663 |
| Ne šćede ga sabljom udarati, | 664 |
| no poteže paklenu kandžiju. | 665 |
| Viđe Sava da će poginuti, | 666 |
| da će svoju glavu izgubiti, | 667 |
| pa okrenu svoga konja vranca | 668 |
| da on bježi u Budima grada | 669 |
| pod okrilje Budimskog vezira, | 670 |
| a po jednom vranca udaraše | 671 |
| —po dva, triput Savu na gavranu— | 672 |
| doćera ga gradu do kapije. | 673 |
| Sava viče što ga grlo nađe, | 674 |
| a on viče Budimskog vezira, | 675 |
| „Ne daj mene, Budimski vezire! | 676 |
| Posječe me beže Ljuboviću!‟ | 677 |
| Vezir gleda sa džamli pendžera, | 678 |
| u to beše sablju potegnuo, | 679 |
| na galeši Savu udarijo, | 680 |
| na dvije ga pole prestavijo. | 681 |
| U džepe mu ruke zarovijo, | 682 |
| kad izvadi knjigu šarovitu | 683 |
| što je vezir knjigu napravijo, | 684 |
| a posl'o je banu Janočkome | 685 |
| u Pozdravlje pod Osika grada. | 686 |
| U njoj piše Budimski vezire: | 687 |
| „O rođače, mlad Janočki bane, | 688 |
| dobro udri Osik na ćenaru | 689 |
| iz ćesarski' baljemez topova! | 690 |
| Ustala je sva Unđurovina, | 691 |
| na zor meni udariće tebi. | 692 |
| Ja zastavljam svu Unđurovinu | 693 |
| —davno bi ti udarili, bane.‟ | 694 |
| Viđe beže šta mu knjiga piše, | 695 |
| pa uđaha debela dorina, | 696 |
| naćera ga uz Budima grada, | 697 |
| pa on pita vezireve dvore. | 698 |
| Kazaše mu, proćera dorina, | 699 |
| do pod dvore proćera dorata. | 700 |
| Pred dvorima dora odjahao, | 701 |
| pa on pođe u dvore veziru. | 702 |
| Dočekaše pašalije mlade | 703 |
| da ne daju uljeć do vezira | 704 |
| —beg na sablju navalijo ruku, | 705 |
| pobjegoše pašalije mlade. | 706 |
| On udari uz kulu kamenu | 707 |
| u čizmima a pod oštrom ćordom. | 708 |
| U odaju uljeze veziru. | 709 |
| Kako pade, selam njemu dade. | 710 |
| Vezir sjedi džamu kod pendžera; | 711 |
| on od njega glavu okrenuo, | 712 |
| a on gleda niz Budima grada. | 713 |
| Tri puta mu selam nazivao, | 714 |
| vezir neće da okrene glave. | 715 |
| Onda beže Ljuboviću viknu, | 716 |
| „Dobro jutro, pope Milutine! | 717 |
| Što mi nećeš selam prifatiti, | 718 |
| što ti gledaš niz Budima grada | 719 |
| —kamo indat, murtatine carski? | 720 |
| Evo ima cijo mjesec dana | 721 |
| od k'o z banom crnu krv l'jevamo | 722 |
| —ti, vezire, ne okrećeš glave; | 723 |
| ti, vezire, murtatine carski, | 724 |
| držiš vojsku u Budimu gradu, | 725 |
| a carevi padaju gradovi. | 726 |
| Indat nećeš, carev murtatine!‟ | 727 |
| Pa poteže sablju okovanu | 728 |
| —poteže je, prikroči veziru, | 729 |
| tri mu prsta oštra pomolila— | 730 |
| raskrivi se, a vezira viknu, | 731 |
| „Diži vojsku, carski murtatine, | 732 |
| sad će tebi polećeti glava! | 733 |
| Okušaću vezirskoga mesa | 734 |
| —dobro znadem, more dušmanskoga.‟ | 735 |
| Vidi vezir da je poginuo, | 736 |
| da je glavu svoju izgubijo, | 737 |
| pa zavika begu Ljuboviću: | 738 |
| „Ljuboviću—moj milostan sine!— | 739 |
| zar je nama udarijo bane?‟ | 740 |
| „Pa zar ne znaš, murtatine carski! | 741 |
| Da ko piše u polje Pozdravlje? | 742 |
| Vego ustaj, diži vojsku carsku, | 743 |
| il' će s tebe polećeti glava.‟ | 744 |
| Skoči vezir k'o da se pomami | 745 |
| —on preda se prifati vezira, | 746 |
| izkočiše iz palače carske. | 747 |
| Pašalijam viku učinijo, | 748 |
| namiriše begova dorina, | 749 |
| nji' dvojica uz Budima grada | 750 |
| na tabiju grada carevoga, | 751 |
| đe no ima četr'es' topova. | 752 |
| Odma' vezir viku učinijo, | 753 |
| a tobdžije tope upališe. | 754 |
| Na Budimu pukoše topovi, | 755 |
| ode jeka niz Unđurovinu | 756 |
| —znaju bezi, znaju deribezi | 757 |
| i ostali carski komandari | 758 |
| u gradove niz Unđurovinu, | 759 |
| što pucaju carevi topovi | 760 |
| da je njima do nevolje teške. | 761 |
| Dok ujutru bijel dan svanuo, | 762 |
| sva se skupi pod Budimom vojska. | 763 |
| Povukoše baljemez topove, | 764 |
| podigoše od Budima vojsku. | 765 |
| Vezir jaše careva alata, | 766 |
| pa on moli bega Ljubovića | 767 |
| da se svrne na bijelu kulu, | 768 |
| da on vidi vjerenicu ljubu. | 769 |
| Njemu veli beže Ljuboviću, | 770 |
| „O vezire, tu govora nema. | 771 |
| Ti s alata, kaduna sa vrata, | 772 |
| morete se dvoje halaliti.‟ | 773 |
| Proćeraše konja od mejdana, | 774 |
| od Budima vojsku prifatiše. | 775 |
| Oni idu niz Unđurovinu; | 776 |
| kako idu, kupe carsku vojsku | 777 |
| —pokupiše vojske silovite, | 778 |
| pokupiše četr'es' hiljada | 779 |
| i četr'es' bojnije' topova. | 780 |
| Vazda grmi na Osiku gradu, | 781 |
| vazda viče Budimski vezire: | 782 |
| „Lak' polako, beže Ljuboviću, | 783 |
| jer će naša popadati vojska.‟ | 784 |
| Goni beže i danu i noću | 785 |
| dok dođoše do Osika grada. | 786 |
| Kad je noći po jaciji bilo, | 787 |
| tu padoše pokraj vode Drave, | 788 |
| kraj Pozdravlja polja zelenoga. | 789 |
| Tu su tamnu noćcu zanoćili, | 790 |
| a veziru čador razapeše; | 791 |
| leže vezir sanak boraviti, | 792 |
| pokrijo se kumašli jorganom. | 793 |
| Kad je noći polovina bilo, | 794 |
| vid' gazije bega Ljubovića: | 795 |
| on uljeze pod čador veziru, | 796 |
| podiže mu kumaš jorgan s glave | 797 |
| —on veziru odrubijo glavu, | 798 |
| pa ga pokri kumašli jorganom. | 799 |
| On vezirsku kapu ustaknuo, | 800 |
| a vezirske obuče haljine, | 801 |
| po sebi se vezir načinijo. | 802 |
| Do sabaha četiri sahata, | 803 |
| on podiže vojsku silovitu. | 804 |
| 'Vako him je nared učinijo: | 805 |
| „Izgrlite pa se halalite! | 806 |
| Ko je konjik, pritež'te kolane, | 807 |
| naoštrite sablje okovane; | 808 |
| ko je pješak, pritež'te opanke, | 809 |
| naoštrite nože plamenite | 810 |
| —valja ići banu udarati. | 811 |
| Čujete li, moja braćo draga, | 812 |
| čujete li ćesarski' topova. | 813 |
| Koliko ga plemenito tuče, | 814 |
| crne zemlje stoji tutnjavina, | 815 |
| u oblaku stoji grmljavina.‟ | 816 |
| Pokraj Drave vojsku podignuo, | 817 |
| na banovo sedam tumbasova | 818 |
| on navede vojsku i topove. | 819 |
| Dočeka ga indži karaula | 820 |
| —pogubiše indži karaule, | 821 |
| preturiše vojsku i topove, | 822 |
| a na desno vojsku okrenuo | 823 |
| da on banu udari sa leđa. | 824 |
| Kad zavede vojsku silovitu, | 825 |
| pa on čeka zoru od istoka, | 826 |
| kad će njemu zora udariti. | 827 |
| Pa on vojsci tembih udarijo: | 828 |
| „Jednom, dvaput pušku isturiti, | 829 |
| pa za oštro g'ožđe prifatiti, | 830 |
| pa na juriš, braćo, udariti | 831 |
| —udariti pješak na pješaka, | 832 |
| a udarit konjik na konjika, | 833 |
| pa što kome Bog i sreća dade— | 834 |
| a ostali u boju junaci | 835 |
| na atima i na paripima, | 836 |
| na topove da him udarimo, | 837 |
| topovima vatru utrnuti.‟ | 838 |
| Vojska pođe pa him udariše: | 839 |
| Jednom, dvaput pušku isturiše, | 840 |
| pa za oštro g'ožđe prifatiše, | 841 |
| sve na oganj i na vatru živu | 842 |
| dok se silna izmiješa vojska | 843 |
| konj na konja, pješak na pješaka. | 844 |
| Kad zagrmlje u polju Pozdravlju, | 845 |
| onda viknu Sila Osmanbeže | 846 |
| u Osiku gradu bijelome, | 847 |
| „Ha! Na noge, moja braćo draga!‟ | 848 |
| Pa otvori četiri kapije, | 849 |
| iz Osika izlećela vojska, | 850 |
| pa udari uz polje Pozdravlje. | 851 |
| Sa svih strana na juriš udriše, | 852 |
| alabanda zametnuse kavga. | 853 |
| Mijo bože, nemila sastanka! | 854 |
| Grmi, siva, krv se prolijeva, | 855 |
| stoji zveka mača i sabalja, | 856 |
| klepetnjava plamenitih noža | 857 |
| —pada glava, otpadaju ruke, | 858 |
| prolijeću konji bez junaka, | 859 |
| a junaci bez dobrije' konja. | 860 |
| Ranjen ječi, a zdravi ga gnječi, | 861 |
| crnu zemlju leša poklopila, | 862 |
| a travu je krvca obojila | 863 |
| —krvca pade konju do kičica. | 864 |
| Boja bije, boja dočekuje, | 865 |
| boj je traj'o cijo dan do podne. | 866 |
| Pade tama od neba do tala; | 867 |
| nije tama da je pala sama, | 868 |
| već od pare konjske i junačke | 869 |
| i brzoga praha i olova. | 870 |
| Sil' Osmanbeg istjera goluba | 871 |
| pa je Bogu dovu učinijo | 872 |
| da mu vetar sa planine puhne; | 873 |
| vetar puhnu, maglu podignuo, | 874 |
| pa pogleda Sil' Osmanbeg gazi | 875 |
| —beži vojska Bečkoga ćesara. | 876 |
| Đoga goni niz polje Pozdravlje, | 877 |
| traži leša bega Ljubovića | 878 |
| —niđe leša Ljubovića nema. | 879 |
| Pokraj Drave leša preturijo | 880 |
| —nigđe leša Ljubovića nema. | 881 |
| Namjera ga nanijela bila, | 882 |
| nađe bana svezanije' ruka, | 883 |
| svez'o ga je za jelovu granu. | 884 |
| Njega pita Sila Osmanbeže, | 885 |
| „Ko ti sveza naopako ruke?‟ | 886 |
| „Vrag nanese jednog momka mlada | 887 |
| na doratu konju od mejdana.‟ | 888 |
| Beže svoga proćera goluba, | 889 |
| tu na više čudo udarijo | 890 |
| —tu on nađe Hajvaz generala | 891 |
| i sokola bega Ljubovića, | 892 |
| na mestu su oba poginula, | 893 |
| oba konja na bojištu skaču. | 894 |
| Kuburama jedan u drugoga, | 895 |
| oba pala na mejdanu mrtva. | 896 |
| Beg u suze vruće udariše. | 897 |
| Fajde mrtva ne imade; | 898 |
| odma' beže nared učinijo, | 899 |
| ponesoše bega Ljubovića. | 900 |
| Do Drave hi vode doćeraše, | 901 |
| i u Dravu vodu naćeraše; | 902 |
| oborili sedam tumbasova. | 903 |
| Što ostade, to se potopilo, | 904 |
| samo prođe mlad Janočki bane | 905 |
| sa njegovo dvanaes' husara. | 906 |
| Tu su mejdan predobili Turci. | 907 |
| Dosta jada i tamo i amo. | 908 |
| Ne broji se ko je poginuo, | 909 |
| neg' na kom je mejdan ostanuo. | 910 |
| Tu Osmanbeg mrtve pokopao. | 911 |
| Plijeniše ćesarske topove, | 912 |
| prifatiše tain i zahiru, | 913 |
| doćeraše Osijeku gradu. | 914 |
| On ukopa bega Ljubovića, | 915 |
| Ljuboviću tulbe napravijo, | 916 |
| i njegovu majku dobavijo, | 917 |
| i četiri seke posobice. | 918 |
| Za paše hi dade i begove, | 919 |
| a popravi Osijeka grada. | 920 |
| To je bilo u vrijeme staro, | 921 |
| —prije bilo, sad se spominjalo— | 922 |
| a mi, braćo, zdravo i veselo. | 923 |
| Ko pogibe, žalosna mu majka; | 924 |
| ko ostade, neka popijeva. | 925 |